02. 03. 2022 | EU PROJEKT
S veseljem najavljujemo da od sutra, 3. ožujka kreće radionica harmonike u sklopu projekta Svirajmo kaj, a koju će voditi Darko Berović. Drage naše i dragi naši mladi do 25 godina, djevojčice i dječaci, učenice i učenici, studentice i studenti, svi vi koji ste oduvijek željeli saznati kako to harmonika funkcionira, kako ju je svirati i još pokoju zanimljivost o njoj, očekujemo vaše prijave na svirajmokaj@gmail.com. Radionica će se održati 3., 4., 8. i 9. ožujka 2022. g .
Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo Krapina.
11. 02. 2022 | EU PROJEKT
U sklopu provedbe projekta „Svirajmo kaj – glazbena radionica“ uskoro nas očekuje radionica tamburice. Tambura je narodni trzalački instrument. Ona je tradicionalna, a ne autohtona kulturna tekovina južnih Slavena i drugih naroda u jugoistočnoj Europi, a donijeli su je Turci u XIV. i XV. stoljeću. Najstariji sačuvani pisani povijesni dokument o tamburi u Bosni i Srbiji potječe iz 1551. godine, u putopisu N. Nicolaja, pratioca francuskog konzula u Turskoj. Tambura se razvila iz žičanog instrumenta poznatog već u kulturi Mezopotamije. O pretečama tambure govore i sačuvani likovni spomenici iz Tebe u Egiptu. Daljnjim razvojem i migracijom, tambura je dospjela na područje Jugoistočne Europe gdje se najviše i udomila, ponajprije kod muslimana, u Makedoniji, na Kosovu te osobito u Bosni i Hercegovini. Iz Bosne je seobom Bunjevaca i Šokaca prenesena u Slavoniju i Bačku pa je u XVIII. i XIX. stoljeću postala najizrazitijim narodnim instrumentom Slavonije i Vojvodine. Najstarija očuvana tambura je iz XIX. stoljeća. Oblik tambura koje se koriste u današnje vrijeme, u Južnoj i Srednjoj Europi, razvijen je u Mađarskoj u Budimpešti na početku XX. stoljeća radom graditelja violina. Kao primjer za oblik modernih tambura poslužila im je “mala bečka gitara”. Stare tambure bile su dosta ograničene glede svojih glazbenih mogućnosti zbog načina ugođavanja i što su imale samo dvije ili tri žice. Cilj je bio stvoriti od tambure kao narodnog instrumenta jedan novi koji bi po svojim glasovnim mogućnostima bio ravnopravan klasičnima glazbalima, poput violine i gitare. Tako je nastala cijela porodica glazbala, s četiri žice i kvartnim načinom ugodbe. Tamburaška glazba bila je jako popularna i u Mađarskoj u XIX. i XX. stoljeću, ali je potisnuta zbog neprilika kojima je pogodovao I. svjetski rat. Kako je u Budimpešti tambura “nestala iz mode” tako se pojavila u Vojvodini (od tuda i naziv vojvođanski štim). Preselivši se u Sentu i ponijevši sa sobom mjere i oblike svojih tambura, Bocan je otvorio radionicu i postao jedan od najpoznatijih graditelja tambura.
Tambura ima tri dijela: trup (korpus), vrat i glavu. Trup je izdubljen iz javora, kruškova, jablanova, lipova drva, a ponekad i od kornjačinog oklopa. U novije se vrijeme tambure ne izrađuju od jednog komada drveta nego od tankih savijenih dasaka. A da sad baš i ne otkrijemo sve o tamburama, pozivamo sve mlade do 25 godina, djevojčice i dječake, učenice i učenike, studentice i studente da se upoznaju s tim zanimljivim glazbalom i da upoznaju čari tamburice. Radionica će se održati krajem mjeseca veljače, a uključiti se možete prijavom na e-mail: svirajmokaj@gmail.com.
Izvor korišteni u ovom članku: Wikipedia (https://hr.wikipedia.org/wiki/Tambura)
Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo Krapina.
11. 02. 2022 | EU PROJEKT
U sklopu provedbe projekta „Svirajmo kaj – glazbena radionica“ uskoro nas očekuje radionica tamburice. Tambura je narodni trzalački instrument. Ona je tradicionalna, a ne autohtona kulturna tekovina južnih Slavena i drugih naroda u jugoistočnoj Europi, a donijeli su je Turci u XIV. i XV. stoljeću. Najstariji sačuvani pisani povijesni dokument o tamburi u Bosni i Srbiji potječe iz 1551. godine, u putopisu N. Nicolaja, pratioca francuskog konzula u Turskoj. Tambura se razvila iz žičanog instrumenta poznatog već u kulturi Mezopotamije. O pretečama tambure govore i sačuvani likovni spomenici iz Tebe u Egiptu. Daljnjim razvojem i migracijom, tambura je dospjela na područje Jugoistočne Europe gdje se najviše i udomila, ponajprije kod muslimana, u Makedoniji, na Kosovu te osobito u Bosni i Hercegovini. Iz Bosne je seobom Bunjevaca i Šokaca prenesena u Slavoniju i Bačku pa je u XVIII. i XIX. stoljeću postala najizrazitijim narodnim instrumentom Slavonije i Vojvodine. Najstarija očuvana tambura je iz XIX. stoljeća. Oblik tambura koje se koriste u današnje vrijeme, u Južnoj i Srednjoj Europi, razvijen je u Mađarskoj u Budimpešti na početku XX. stoljeća radom graditelja violina. Kao primjer za oblik modernih tambura poslužila im je “mala bečka gitara”. Stare tambure bile su dosta ograničene glede svojih glazbenih mogućnosti zbog načina ugođavanja i što su imale samo dvije ili tri žice. Cilj je bio stvoriti od tambure kao narodnog instrumenta jedan novi koji bi po svojim glasovnim mogućnostima bio ravnopravan klasičnima glazbalima, poput violine i gitare. Tako je nastala cijela porodica glazbala, s četiri žice i kvartnim načinom ugodbe. Tamburaška glazba bila je jako popularna i u Mađarskoj u XIX. i XX. stoljeću, ali je potisnuta zbog neprilika kojima je pogodovao I. svjetski rat. Kako je u Budimpešti tambura “nestala iz mode” tako se pojavila u Vojvodini (od tuda i naziv vojvođanski štim). Preselivši se u Sentu i ponijevši sa sobom mjere i oblike svojih tambura, Bocan je otvorio radionicu i postao jedan od najpoznatijih graditelja tambura.
Tambura ima tri dijela: trup (korpus), vrat i glavu. Trup je izdubljen iz javora, kruškova, jablanova, lipova drva, a ponekad i od kornjačinog oklopa. U novije se vrijeme tambure ne izrađuju od jednog komada drveta nego od tankih savijenih dasaka. A da sad baš i ne otkrijemo sve o tamburama, pozivamo sve mlade do 25 godina, djevojčice i dječake, učenice i učenike, studentice i studente da se upoznaju s tim zanimljivim glazbalom i da upoznaju čari tamburice. Radionica će se održati krajem mjeseca veljače, a uključiti se možete prijavom na e-mail: svirajmokaj@gmail.com.
Izvor korišteni u ovom članku: Wikipedia (https://hr.wikipedia.org/wiki/Tambura)
Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo Krapina.
01. 02. 2022 | EU PROJEKT
Nedavno proveden niz istraživanja bavio se biokemijskim reakcijama na glazbu, a posebno na reakcije vezane uz imunosni sustav. Obično pacijenti slušaju glazbu i istovremeno stvaraju slike za koje vjeruju da pospješuju oporavak. Premda je ovo relativno novo područje ispitivanja i rezultate treba interpretirati s oprezom, valja napomenuti da ih je većina pozitivna. Čini se da slušanje glazbe može potaknuti biokemijske promjene u tijelu koje se tiču endorfina, kortizola, ACTH-a (adrenokortikotropski hormon), interleukina-1 i imunoglobina A u izlučevinama. Postoji mogućnost da su učinci snažniji kada se glazba sluša uživo, kada je improvizirana i korištena zajedno s tehnikama zamišljanja, ali i korištenje uobičajene neutralne glazbe koja se često pušta na javnim mjestima također je dalo pozitivne rezultate.
Dakle, glazba nas štiti na više načina, jača naš imunitet, djeluje kao prirodni „booster“ i zato pozivamo sve mlade do 25 godina koje zanimaju klavir, klarinet, tamburica, harmonika ili truba da nas kontaktiraju na svirajmokaj@gmail.com. Dobit ćete sve potrebne informacije o radionicama, a svi vi koji ćete se posebno istaknuti te ako budete zainteresirani, sudjelovat ćete i na radionicama orkestra u sklopu projekta „Svirajmo kaj – glazbena radionica“.
“Moć glazbe” istraživanje je i analiza vrijednosti glazbe koje je za britansko društvo za zaštitu prava glazbenika Performing Right Society (danas znano pod PRS for Music) provela prof. Sue Hallam iz Instituta za obrazovanje Londonskog sveučilišta, a korišteno je za potrebe ovog teksta
Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo Krapina.
24. 01. 2022 | EU PROJEKT
Klarinet je izvanredan virtuozni instrument, vrlo fleksibilnog i plemenitog zvuka, nalik dugačkoj cilindričnoj cijevi. Nije slučajno da mu je u simfonijskoj bajci “Petar i vuk” S. Prokofjev dodijelio ulogu mačke ističući pritom njegov baršunast i mekan zvuk – poput krznenih nogu životinje.
Klarinet je dobio ime zbog prodornog zvuka u gornjim registrima koji je podsjećao na zvuk trube jer u prijevodu njegovo ime znači “mala truba”. On nema ravnopravnosti u čistoći zvuka i lakoći izvedbe, zahtijeva vrlo mali protok zraka tijekom sviranja, a to je važno za svakog izvođača na puhačkim instrumentima.
W.A. Mozart izjavio je da je zvuk klarineta vrlo sličan ljudskom glasu. Područje njegove ekspresivnosti vrlo je veliko, podložan je dramatičnim izvedbama, može prikazati svoj mračan i dubok zvuk ili biti svijetao, elastičan, pa čak i razigran, kao u šarmantnom baletu P.I. Čajkovskog “Orašar” ili u operi Snjeguljica od N. Rimskog Korsakova.
Klarinet nije samo jedan od najmelodičnijih, već je i najvirtuozniji i najsvestraniji puhački instrument.
Neke zanimljivosti o klarinetu:
-Mozart je bio prvi od velikih skladatelja koji je napisao glazbu posebno za klarinet
-klarinet je početkom 19. stoljeća bio vrlo popularan jazz instrument, a posebno je postao važan u ovom žanru 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća u doba velikih bendova u eri swinga
-svjetski poznati glazbeni sastavi i glazbenici poput Beatlesa, Aerosmitha, Pink Floyda, Billyja Joela i Jerryja Martinija rado su koristili zvuk klarineta u svojim glazbenim skladbama
-najdužu notu sviranu na puhačkim instrumentima u istom dahu je svirao na klarinetu Philip Palmer (Velika Britanija) 27. studenog 2006. i trajao je 1 minutu 16 sekundi
-Steven Spielberg, svjetski poznati redatelj u svom antologijskom filmu “Jaws” svira klarinet u orkestru
Ako smo vas zainteresirali pozivamo vas da se uključite u radionicu klarineta koja će se uskoro održati u sklopu projekta „Svirajmo kaj – glazbena radionica“. Mail adresa za prijavu je: svirajmokaj@gmail.com! Mladi do 25 godina, javite nam se, čekamo Vas!
Izvori korišteni u ovom članku: https://hr.perish.info/1989-clarinet-history-video-interesting-facts-listen.html, https://www.aarp.org/entertainment/movies-for-grownups/info-2020/jaws-trivia-facts.html
Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo Krapina.
